Parna mašina je krajem XVIII veka označila početak Prve industrijske revolucije – prve u nizu koja je označila do tada nezapamćen, nagli društveni razvoj. Sredinom XIX veka usledila je Druga industrijska revolucija, koja je prestigla prethodnu po razvoju, uz upotrebu električne energije kao glavnog energetskog izvora. Nakon nje, 1980-ih godina došla je Treća, tzv. Digitalna revolucija i donela kompjutere i informacione tehnologije kao nosioca društvenog napretka i progresa.

Navedene tri revolucije doprinele su razvoju društva: rastu populacije, životnog standarda i povećanju svetskog bogatstva, ali su uslovile i neodrživ razvoj civilizacije. Tako neodrživ da je 2015. godine u Parizu potpisan od strane 194 zemalja Pariški sporazum o klimatskim promenama sa ciljem uticaja na klimatske promene koje je čovečanstvno do sada stvorilo i ostvarenja 17 ciljeva održivog razvoja do 2030. godine. Sada, svet je u potrazi za novim izvorima energije, koji će omogućiti ujedno održiv razvoj i napredak čovečanstva. Na pragu smo nove, Četvrte industrijske revolucije.

Pojam Četvrte industrijske revolucije prvi put je upotrebio Klaus Schwab, direktor Svetskog ekonomskog foruma, 2015. godine. Glavna karakteristika je uklanjanje barijera između ljudi i mašina, a nosioci veštačka inteligencija, nanotehnologija, IoT (Internet of things), robotika, 3D štampači, biotehnologija, pametni gradovi i ostale tehnologije u razvoju. Ove promene zahtevaju učešće i angažovanost ne samo pojedinaca i kompanija, već i država. Index digitalne ekonomije i društva (tzv. DESI index- Digital Economy and Social Index),  meri nivo digitalizacije i razvijenosti tehnologije među državama i upoređuje njihov napredak, tako da svaka država kao jedan od prioriteta razvoja mora postaviti nivo tehnološke razvijenosti i digitalizacije.

Nova revolucija donosi nove dimenzije načina na koji mislimo, ponašamo se i organizujemo život. Promene će biti sve brže i obimnije, a ljudi sve zavisniji od tehnologije. Medicinske tehnologije koje će omogućiti produženje života, pametni gradovi sa senzorima za saobraćaj i uštedom energije, Internet stvari (Internet of Things) koji će biti ugrađen u gotovo svaki kućni proizvod, uz praćenje naših životnih navika, automatizacija fabrika koja će dovesti do otpuštanja na desetine hiljada radnika, ali i omogućiti stvaranje novih, upravljačkih radnih mesta, samoupravljajući automobili, samo su  neke od posledica ove četvrte po redu industrijske revolucije.

Primera radi, očekuje se da će do 2025:

  • Sa verovatnoćom od 91,2%, 10% svetske populacije nositi odeću sa internet konekcijom;
  • Sa verovatnoćom od 91%, 90% svetske populacije imati neograničen i besplatan pristup internetu;
  • Sa verovatnoćom od 84,1% biti proizveden prvi automobil putem 3D štampača;
  • Sa verovatnoćom od 81.7%, , biti dostupan za kupovinu prvi pametni telefon koji će moći da se usadi u ljudsko telo;
  • Sa verovatnoćom od 84,4% , 80% svetske populacije imati digitalno prisustvo na društvenim mrežama. (izvor: World Economic Forum)

Iako se ove impresivne statistike očekuju kroz narednih 5-6 godina, mnogi ljudi širom sveta još uvek nisu ostvarili koristi od prethodne tri revolucije. Trećina svetskog stanovništva i dalje nema pristup čistoj, pitkoj vodi, a šestina nema pristup električnoj struji. Zato, mnoge diskusije koje se vode oko Četvrte industrijske revolucije završavaju se istim zaključkom, a to je  da je upravo ona, uz pametnu upotrebu, nosilac održivog razvoja budućnosti – kako na ekonomskom, tako na društvenom i ekološkom planu.  

Korisni linkovi: