Dugo očekivani nastavak teksta o Blockchain-u (Prva karika lanca). Naslov nije ništa manje egzotičan. Verovatno se pitate o čemu se ovde radi, kakve veze ima običan mango sa blockchain tehnologijom?

Trovanje hranom ili bolesti koje su prouzrokovane hranom, mogu da izazovu velike probleme u modernom svetu. Ako niste znali, 600 miliona ljudi godišnje se razboli usled konzumiranja kontaminirane hrane (to je skoro 1/10 globalne populacije), a oko 420.000 ljudi godišnje premine od posledica trovanja hranom (IBM blockchain for food safety).
Jedan od osnovnih problema sa kojima se društvo suočava, kada dođe do širenja bolesti prouzrokovanih pokvarenom hranom je da je za utvrđivanje porekla hrane potrebno mnogo vremena. U pitanju su dani, nekada čak i nedelje koje proteknu pre nego što se može odrediti odakle je ta hrana dospela, sa koje farme ili iz kog domaćinstva. Ovoliko dug vremenski period ne ide u korist ni proizvođačima ni prodavcima, a ni vladi države u kojoj je nastao problem. Kako prodavci nisu u stanju da dovoljno brzo odrede tačno poreklo hrane, vlasti su prinuđene da stave zabranu na kupovinu hrane iz određenih oblasti. Nedovoljno brza reakcija prodavaca može da nanese štetu farmama i domaćinstavima koja nisu izvor pokvarene hrane, ali se nalaze na području odakle je dospela sumnjiva prehrambena namirnica. Ukoliko bi se brže i preciznije odredilo sa kojih farmi dolazi „pokvarena“ hrana, rešio bi se problem prodavaca, proizvođača i kupaca.

Zamislite da radite u tehnološkom odeljenju jednog velikog trgovinskog lanca kao što je na primer Walmart. Zamislili ste? Super, sada zamislite da vam šef donese kutiju isečenog manga i kaže „želim da znam odakle (mango) dolazi“. To se ljudima u timu Frenka Janasa (Frank Yiannas) stvarno desilo jednog lepog prepodneva. Oni su zvali snabdevače, slali su mejlove, trudili se kako su znali i umeli, kako bi napokon nepunih 7 dana našli farmu na kojoj je ubran taj mango. Vreme koje je proteklo u otkrivanju porekla manga je za to vreme (period pre uvodjenja blockchain-a u lanac snabdevanja) bilo sasvim korektno. Međutim, 7 dana nije dovoljno dobro, hteli su nešto još brže, odgovornije.

U 2016. godini Walmart je bio u potrazi za rešenjem problema: Kako na vreme pronaći poreklo problematične robe? Ljudi su pričali o lancima snabdevanja (supply chain), ali to nisu samo jednostavni lanci, to su kompleksne mreže proizvođača, prevoznika i posrednika koji se moraju međusobno uskladiti. Walmart je već imao nekoliko pokušaja da napravi centralizovan sistem evidencije porekla robe, ali je svaki put imao problem skalabilnosti. U saradnji sa IBM-om pokrenuli su dva proof of concept (POC) projekta kako bi napravili skalabilan sistem za svoj lanac snabdevanja. Jedan projekat se bazirao na praćenju svinjskih prerađevina do maloprodajnih objekata, putem lanca snabdevanja u Kini. Drugi je bio zasnovan na praćenju puta jednog manga od proizvođača do krajnjeg potrošača. 

Život jednog Walmart-ovog manga:
1. Jednom drvetu manga treba 5 do 8 godina da poraste i da donese plod,
2. Mango se uzgaja na malim farmama u Centralnoj i Južnoj Americi,
3. Potom se prevozi do mesta za preradu, gde se pere i pakuje u kutije,
4. Potom se šalje u SAD putem mora, kopna ili vazduha,
5. Ponovo se pere, ljušti, seče i pakuje u posebne kutije (posude),
6. Nakon toga se šalje u Walmart-ove distributivne centre, odakle će se dalje razvoziti celim SAD-om,
7. Dostavlja se u jedan od 11.200 prodajnih objekata Walmart-a gde se čuva na odgovarajućoj temperaturi.

Iz prethodnog možemo videti da jedan mango ima veoma zanimljiv put od drveta pa do Walmart-ove prodavnice. Na tom putu prolazi kroz dosta različitih „ruku“ i neko može pogrešiti i da pokvariti mu ostatak puta. Kako bi osobe koje su odgovorne za kvalitet lakše mogle da nađu gde je nastala greška ili gde se pojavio problem, bilo je neophodno napraviti odgovarajući sistem koji bi pratio put tog manga.

Walmart je uzeo u razmatranje nekoliko različitih projekata, kako bi kreirali taj sistem. Pošto su imali lošeg iskustva u kreiranju centralizovanog sistema, Walmart se okrenuo decentralizovanom pristupu. Projekti koji su im bili posebno zanimljivi bazirani su na blockchain-u kao npr. Ethereum, Burrow project i drugi. Ipak, nakon što im je IBM predstavio Hyperledger Fabric, uvideli su njegove prednosti i odlučili se da ga koriste. Smatrali su da je veoma važno da rade sa blockchain-om otvorenog koda (engl. open source). Zbog toga što bi sistem za praćenje hrane bio korišćen od strane velikog broja korisnika u lancu snabdevanja, tehnologija na kojoj se zasniva taj sistem treba da bude dostupna svim korisnicima.

Ako se pitate šta je Hyperledger Fabric to je „krovni projekat otvorenog koda pod pokroviteljstvom fondacije Linux. Ova kolaborativna inicijativa pokrenuta je u decembru 2015. prevashodno kako bi se unapredile i promovisale blockchain tehnologije i proširile mogućnosti njihove primene u poslovnom svetu.“ 

(https://startit.rs/sta-je-hyperledger-i-kako-vam-moze-pomoci-u-razvoju-blockchain-aplikacija/).

Walmart technology team je na osnovu svojih procesa i procesa snabdevača dizajnirao aplikaciju uz tehničku pomoć IBM-a. Pored aplikacije takođe su radili na integraciji već postojećih sistema u njihov  sistem. Na ovom projektu Walmart je sarađivao još i sa GS1 (telo koje je zaduzeno za standarde barkodova i označavanja) kako bi definisali odgovarajuće podatke koje treba uneti na blockchain. Na kraju, bitno je istaći da je IBM napisao „chaincode“. Sistem koji su implementirali Walmart-u je omogućio da se naporan i dugotrajan proces, pronalaska porekla nekog artikla svede na samo nekoliko sekundi, tačnije 2,2 sekunde u slučaju našeg manga.

Nekoliko godina nakon što su uveli blockchain tehnologiju u svoje poslovanje, Walmart uspešno prati put više od 25 različitih proizvoda od 5 različitih dobavljača. Kao što su jogurt, bademovo mleko i druge.

U toku procesa rešavanja problema „na putu jednog manga“ Walmart je od početnog skeptika po pitanju blockchain tehnologije postao pravi „vernik“ u istu.

Korisni linkovi: